lost in love2
29.03.2009., nedjelja
neznam, zbrda zdola,ništ s nićim veze nema
|
mrzim dane ko što je ovaj, jer ni sama neznam kud i kaj , izgubim se i tak stojim u zrakopraznom prostoru i tapkam na mjetu, postavljam si pitanja na koja ubiti si ni ne želim postavaljat, ali jednostavno dan , vrijeme i slične pojave, vremenske nepogode same od sebe se pripriječe i etto meni konfuzija totalna . užas misleći da je ovo sve super i za pet, ali zašto se ja preispitujem, neznam, ne shvaćam sebe a kamoli bi nekog durgog mogla shvatiti. nekad stavrno sebe smatram totalnom konfuzušom ili bolje rećeno onak ne kužimm se , ja jesam po prirodi čudna i sve je to pod noramlno, ali zakaj ja sad nisma zadovoljna , jest da sam razmažena do bola i to stoji ali eto ja sad pokušavam otkrit koja je bit i smisao svega ovog, i nejde jednostavno nejde, nemam ideje. pišem da mi bude lakše da pokušam otkriti bit svega ovog i zašto njega nema i zašto ne zove, i još tisuću zašto, nisam onaj tip cure koja ne zove raddi ponosa , ja kad mi se zove zovem, ali ovo trenutno mi je onak sve čudnije i čudnije ne razumijem ali tak ispada, čudno na kraju krajeva..... jer nemogu dokučiti uz svu opću slobodu koju dozvoljavam njemu jer i ja idalje isto tako želim svoju slobodu, pa je to ono nemoj radit drugom što ne želiš da se radi tebi, ali Bože danas je nedjelja , mislim znam da ljudi i tada izlaze, meni se nije dalo mrdnut ali za ostale ok, ali zar je takav problem uzeti mobitel poslati sms, ili nazvat i reć bok , ma mislim ne trežim opravdanja jer je to suludo vrlo sam realna, ali svejedno ne shvatam bit toga svega. drugi korak koji mi nije bio jasan je taj da uzme stvari, ali ostavi majcu da ja ne mislim i da šta da?????????? štaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa??????? i opet eto ubiti na kraju pisajući sve ovo shvatim, teško ti je reći zbogom pa to na onaj najtaktičniji naćinn pokušava napravit..... no dobro i to mislim valjda če izać kad se javi pitat ču jer stvarno mi nije jasan. no bit cijele ovee moje dram je jer sam trenutno sama, nedjelju mrzim ovak i onak, a tek kad me sustigne sjeta još i više, cijeli dan pjevam pjesmu Zorana Predina : Prohujali su moji vihori i puno suza odnjeli u ime naše mladosti tražim još malo ljubavi..... neznam dal su mi stvarno prohujali vihori ili če tek, ali neželim sumljat u ljubav ne želim. |
- 23:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #
25.03.2009., srijeda
mail bez imena i pozdrava
|
evo sad opet nemogu disat nakon tvog maila neznam ali disat nemogu sjedim vani na terasi i duboko dišem s laptopom na nogama smrzavam se a godi mi hladan zrak jer unutra nemam zraka užas, kak se ovo stanje zove nek mi neko objasni jer ja više sama sebe ne kušim ama baš, ništa ni mrvicu ni malo...... grozan je osjećaj grozan kad ni sam neznaš kak kaj i zbog čega i opet te čudne jebene kiše u mojoj glavi i pada li ga pada već me živcira koliko pada neznam kaj da kažem nemam riječi ali zato pada li ga pada, još da je to pms sve bi bilo lakše i jasnije ali pms nakon menge ne dolazi, ili sam ja jedna od onih frikuša koja je u pms cijelu godinu, onda bih rađe Bože liši me osjećaja pa da budem stena nego ovako....užas užas, i ja i dalje ritam disanja normalnog nemogu uhvatiti lovimm atome kisika i ne vjerujem da mi se ovo događa opet noge su mi premrzle jer stojim na hladnim i vlažnim pločicama bulječi u ekran monitora i idalje duboko dišući sa nikavom naznakom da če mi kroz minutu dvije biti bolje ili da če ovo prestajanje disanja prestati.....strava grozan osjećaj nedostaka zraka ili bolje rečeno neuravnotežno disanje , ali postoji vjerujem riješenje, sam još moram doći do toga ili kak bi "alkemičar" reko : " ono što želiš iskreno i od srca i cijeli svijet se okrene da ti to i dobiješ" istina vrjeme ne postoji u tom nekom duhovnom ili ti nekom zrako praznom prostoru u kojem se nalazim trenutno i ja mada stojim vani noge su mi sleđene nemogu se prisliti da uđem u sobu , sjedim na nekoj kištri čak ni ne osjećam više takvu bolu u nogama od hladnoće, pišuči sad ovu litaniju odnosno svaku misao koje me spopala u zadnjih dvadeset minuta od kada sam shvatila da imam mail, neznam više ni kaj da kažem pokušavam se koncentrirat na disanje i onda na ovaj potpuno kišni dan u mojoj glavi počinju mi suzit oči i ne želim si priznati več sama sebe uvjeravam kak je to od gledanja u monitor u mraku mislim ja sad ovo totalno svijesno pišem bar mislim da sam pri svijesti toliko me uzdrmo ovaj mail da nisam ni ziher dal sam svijesn aili nesvijesna, vjerujem da če sve ovo tebe nagnat na smijeh meni nije tak trenutno ali eto sve sam isipala iz svog mozga trenutno kaj se dalo uz poteškoču disanja i totalno utrnule noge od hladnoće pločica koje su i polu mokre, ad već lakše dišem jer pišem pa ritmiči usmjeravam zvuk tipkovnice na svoje uzdisaje i izdisaje, ne pokrečem se unutra jer još se nemogu odljepit pokušavam zpalit pljugu jednom rukom a drugom i8 dalje pišem sve kaj mi pada na pamet jer bi ja toliko toga htjela podjelit s tobom ali neznam hendikepirana sam izgleda za taj dio jer idalje pišem nekakve litanije bez smisla, uvoda i zapleta li lakše mi ej iz minuteu minutu mi je lakše, dišem ne hvatam više atome ni zrak već se prilagođavam hladnoći noge sam uspjela skupit pod svoje dupe tak da im je toplije gledam u nebo zvijezde ne vidim tmurno je i mračno nema života , neznam djelujem sama sebi depresivno ali ni sama neznam kaj sam, uglavnom shvatila sam da se želje ostvaruju odnosno to mi je eto sad prva spoznaja, ja cijeli dan danas očekujem neko čudo nekaj i otvorim sad mail i doživim šok vjerovatno je to onda to mislim pretpostavljam , opet ono kad si nekaj jako jako želiš to i dobiš..... strahota vani je hladno i samobor ko grad odavno već spava mojom ulicom ne prođe niko baš sam si i to nekak sad uočila onak ne vezano za ništa ali istina cijela ulica usnula je neki čudan san osjećam se ko da je vrijeme stalo nikakvog zvuka ne čujem, a još manje da vidim živo biće oko sebe, čak je i nebo danas odlučilo ne biti divno već onakvo kakvo je i u mojoj glavi sivilo, neznam dal bi se moje trenutno stanje možda moglo nazvati proljetnom depresijom mislimfakat neznam ni sama pokušavam shvatiti ali mi stvarno nejde, pisajući mali čovječe napisala sam si i blog tak da ni to nemoram više ništ srat kad sam sve kaj sam htjela rekla u mailu, razočarana sama sobom jer se nemogu definirat vidiš koji čovjek može doživit rasapad sistema u dan nekog svog osobnog očaja, ili ti na dan kiše u glavi da jedan mail koji ni kriv ni dužan se pojavi u vrijeme kad možda i niej trebo doć jer je bio očekivan puno prije, ma mislimtrudim se u svakom pogledu svog života bit jaka i čvrsta i onda me takva sitnica onak totalno razdrma po glavi jer počnem razmišljat i ispitivat sebe, i shvatim da sam možda ni ne želeći to priznati sebi a kamoli sveopćem puku i svijetu oko sebe totlano emotivna i to me neopisivo nervira jer ipak ja ne želim da itko zna od kolike količine osjećaja se ja sačinjavam , da nebih opet me negdje bolilo, nosa deto kad si možda i naletio meni u krivo vvrijeme na krivom mjestu, mada sam imala osjećaj da ti imaš razumjevanja za mene i moje bljezgarije kao što je i ovaj kilometarski mail iz kojeg na kraju nemaš ništ sam hrpu riječi napapiru sročenih isto tako neevezano jedno uz drugo odnosno izgubljenih mislim nisam ga pročitala ni ne mislim ono kaj mislim sam napisala najbitniju stvar ne mislim jer neću, a sve ostalo je tu jer sam eto imala potrebu nakon nemogućnosti disanja ili ti osjećaja da te osjećam koji me ubiti najviše pogodio jer si se bar na tih par minuta vratio i vjerovatno pomislio na mene, ma mislimoprosti zbog maila alisad ču morat sstisnut send i poslati ti ga ma kaj god ti mislioo meni , ali eto danas je to moje čudo i želja za događajem se obistinila čak mogu priznati bez ustručavanja da je ovaj tvoj mail moj najljepši događaj ovog dan.......................................... |
- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
26.12.2008., petak
ljuta,razočarana, tužna i na kraju jadna
|
već 10 mjeseci na današnji dan ja sam u vezi sa jednim likom ( nazvat ču ga tako ) jeer kao što sam naslov govori sve od navednog sam ja odnosno tako se osjećam, ugavnom na Badnjak napio se kreten nakon toga mi se nije javio, uzgred budi rečeno uz sve to sam da kažem imam upalu jebenih pluća i doma ležim u krevetu nemogu se mrdnuti, i da nastavim na Badnjak se lik napije ko krava i onak ne javi se jer mu je mobiteel bio u jakni a jakna na vješalici pa eto on nije čuo ( jadnog li izgovora ) no dobro preživim, Božić ok budi doma sa svojima ali onak sejti se i mene ja sam ti "navodno" cura, ali ni tad ne jer jeddnostavno mora bit doma nema druge,no danas danas je 10 mjeseci kako smo se upoznali i kako smo skupa i sad helllo gdi si sad, e a sad je lik doma u krevetu jer još uvijek od prekjučer dolazi k sebi prestrašno, no dobro ne želim zvučat sebično, ali bilo tko tko ima imalo mozga u glavi bi onak zaključio daj jebote likčino hellooo možeš bar doć reč bok i zaželit Merry Christmas, pa idi doma i spavaj. joj užas totalno sam ljuta, razočarana jer sam se nadala da ču bar ovaj Božić provest s nekim kog jako volim, ali očigledno a nenenenenenee, tužna jer razočarenje me dovelo do tuge dok sve moje frendice provode ovo neko usrano blagdansko vrijeme sa svojim takozvanim dečkima i muževima e ja ležim sama sa sobom u sobi i probija uz glupi blagdanski program i hrpu repriziranih filmova. a na kraju jadna jer sam mislila da je on normalan i da če shvatiti, odnosno mislim da sam možda i previše očekivala od tog lika sam sam htjela da to usrano balgdansko vrijeme proživim sretna i vesela s njim ( kojeg volim) ali sve mi više onk se ta činjenica s njim kog volim onako gubi i izbljeđuje, Bože kaj da radim ili ti bolje dal je ovo svo živciranje i razočaranje potrebno meni u mom životu odnosno ni sama nisam sigurna da to moje srčeko može još proživljavati. i dalje jadna. |
- 18:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #
18.12.2008., četvrtak
vrijeme
|
vrijeme je nekad čudna stvar, a kažu da je čovjek izmislio sat, a u duhovnom svijetu vrijeme ne postoji koje ironije. uglavnom dugo nisam pisala jer nisam znala šta da pišem život m se unormalizirao našla sam ono što sam tražila u životu mislim tog nekog čovjeka bez kojeg moj trenutni a nadam se i budući život nebi imao smisao uglavnom volim ga on voli mene voli moje dijete kao da je njegovo i sretni smo. no valjda nebi ja bila ja da na kraju krajeva meni sad nešto ne fali, uglavnom sve je super super sam nemam nekih problema, mislim nikakvih sretna sam sve je ok. ali ja bi da se neš događa da ja sad imam neznam ni sama kaj onak nekad se pitam Bože dai ču kad ja moć bit normalna i zadovoljan nekim stvarima koje želim i imam nekad se osjećam ko malo dijete dobim bicikl i nakon tri dana mi više nije zanimljiv jer sad sam ga napokon dobila tak da više nije fora. no uglavnom seto malo sitnica, sad kad sam kupila svoj novi komp. češće ču se druškati sa svojim blogom i oplakivati svoj život. |
- 20:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
02.04.2008., srijeda
mladost, ludost, zaljubljenost a gdi sam ja!!
|
uglavnom prije 2 mj. duboko sam odlučila, ostaviti prošlost i krenuti dalje jer jednostavno ti više smisla nije nekog imalo. za dva tjedna nakon moje odluke donešene, nazvo me jedan tip da se nađem s njim nikad ga u životu vidjela nisam ali smo se znalai preko telefona jer moja frendica je njegova prijateljica, napokon smo se dogovorili i otišla sam na cugu s njim nije mi se dalo ali frendice me nagovorile, još sam se oporavljala od ljubavi koja mi nije bila uzvraćena i onak da sad nešto novo počnem nikako to nebi bilo dobro ali svejedno zbog mira u sebi otišla sam. kad sam ušla u birc čovjek me čeko za šankom nikad u životu mi se ruke nisu tako tresle ko taj dan, mi smo sjedili jedno 2 i pol sata napili se i dragi moji nikad nisam mislila da ču uz onu moju ljubav za kojom patim cijelovrijeme moć reč da sam našla čovjeka svog života ali da našla sam ga i ne vjerujem koliko je to dobro onak još uvijek sam u totalnom šoku i prilagođavam se toj vezi i ne vjerujem da posotji na ovom svijetu netko tko me u potpunosti razumije i bez koga nemogu iz dana u dan sve više. joj ljudi totalno sam sretna i evo na mom primjeru možete vidjeti da se želje ostvaruju hhehehhe zato samo zaželite i cijeli svijet se okrene da to dobijete!! nisam bila neko vrijeme na blogu jer totalno me ljubav obuzima svakim danom sve više......................................... joj hvala Vam curke na komentarima i podršci, i znajte ja sam uz Vas!!! |
- 14:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #
18.03.2008., utorak
neznam šta da kažem osim..........
|
VUČICA U ovo malo života Već sam svašta probala I nemir i suze Kakvog je okusa izdaja Svako dno Bila je nova stepenica Nisam pala Koliko bila slomljena... Ne postoji bol tako duboka Da slomi moju dušu napola Ja idem dalje, tvrdoglavo iz prkosa Ja idem dalje, kao ranjena vučica Ja živim po svom Što mi donese svaki dan Sama i svoja Nikom se ne opravdavam Život je ljubav To se ne baca pred stopala Ja to dobro znam Jednom sam probala Ne postoji bol tako duboka Da slomi moju dušu napola Ja idem dalje, tvrdoglavo iz prkosa Ja idem dalje, kao ranjena vučica Ne postoji bol tako duboka Zbog koje bi pogled spustila Da ne bih ja,opet bila ja p.s. - volim a ni sama više neznam kog bi trebala voljeti i ko je ono nešto za mene u ovom životu, izgubljena sam!!!!!!!!! |
- 15:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
17.02.2008., nedjelja
pismo mojoj njavećoj ljubavi - mojoj srodnoj duši.
|
znam da mi ne vjeruješ ništa i to me ubija, ali eto moram izgovorit ono što pokušavam a ti mi ne dozvoljavaš jer si stvorio kameni zid oko sebe.. prvo Volim te neizmjernom ljubavlju to znam od prvog dana od kada sam te upoznala da si ti taj, ali jednostavno sam se bojala sama sebe i iz tog razloga stalno biježala i kupila hrabrosti jer znala sam ti si taj. sad danas sjedeći za kompom i pišući svoj blog koji pišem da ga jednog dana otkrijem tebi pa da sve ono što mi nisi dopustio da izgovorim svojim nekad vrlo čudnim ponašanjem ti izgovorim. jučer jučer sam bila toliko sretna što sam provela vrijeme s tobom, i jednom si me pitao zašto sam nesretna ako znam šta želim, eto srećo iz tog razloga što ja to što želim želim cijelo vrijeme a ne na kapaljku odnosno dva sata jednom tjedno.. znam da se mi susrečemo svaki dan takva nam je očigledno karam i jednostavno drugačije nemože, ali znaj da me boli činjnica ako se nas dvoje volimo, a ja tebe volim iz kojeg razgloga nebi provodili vrijeme zajedno, znam da si imo nekoliko neuspješnh veza gdje ti je srce bilo slomljeno, ali gel i ja sam ih isto ima nekoliko, pa svejdno živim i usprkos strahu borim se ne stojim skrivena u svojoj čahuri gdje ništa nije poljljano i gdje ništa nije smeteno već je sve eto tako dogovoreno kao kod tebe... iskreno boli me činjnica ko se ja i ti posvađamo odnosno želim reći nikad do sad ni u jeednoj vezi nisam osjetila to da kad bih ima konflikt s nekim da bih se osjećala kao da me dio fali , kao da dijela mene nema, i nikad se nebih osjećala toliko izgubljeno kao u našoj priči. mrzim naše rastanke jer znam da se neču leć pored tebe i usnit i znam da nemogu se budit s tobom a to je ono što najviše želim,, neznam zašto sam i sama bila uvjerna u činjnicu da ono što želim iz svega srca i cijeli svijet se okrene da ja to dobijem kad ja za tobom žudim već neko vrijeme i k mogu se složiti s činjnicom da sve mora sjest na svoje mjesto ali stvarno mi nije jasna onda ona gledaj ako se volimo kao što ja osjećam zašto ne provodimo vrijeme zajedno mislim komplicirano je jasno mi je ali znam isto tako da postoji mogućnost jer ako nekog voliš želiš provodit vrijeme s njim mislim bar ja želim.. ko sam ja da sudim drugima to je istina ali te neke riječi koje stoje u zrako praznom prostoru između tebe i mene ubijaju me....... znam reko si mi da nemam razloga se ubijati ali gledaj ni sama neznam na čemu sam i moja duša umire, dobro mi je tri dana četvrti pukenm i nemogu si pomoč a to sve je samo iz razloga ja neznam na čemu sam sa tobom i molim te daj se izjasni, ako ti ovu našu priču ne smatraš više zanimljivom samo mi reci da duboko udahnem i krenem dalje, odnosno daj me pusti da krenem dalje ako ne misliš ništa jre ja stvarno se više ubijat nemogu.. u meni ima ljubavi i života za 10 ljudi a nemogu ju podjelit s tobom kojem bih je najrađe dala jer stvaraš takav zid oko sebe i praviše se nedodirljivim a ja ja bih sam da mi dopustiš da te volim.... iskreno budim se s tobom u mislima, lježem s tobom u mislima, sanjam te ja nemogu tako svaka druga misao u mojoj glavi si ti, iskreno ja bi da ova agonija završi ma koliko god ona mene boljela jer želim živjet, želim disat sve to želim s tobom, a ko je to nemoguče tako želim da mi kažeš i da krenem sama jer moje tijelo postaje letargično, moj um statira , i ja tako gledam život kako prolazi a najrađe bih izašla van i duboko udahnula i krenula korak po korak....... najrađe bih se dogovorila sama sa sobom i krenula, nebi mi bilo prvi puta , ali svaki puta ti moji dogovri sami sa sobom završe tako da jednostavno sve padne u vodu u sekundi, i taj dogovor traje nekoliko dana mene same dogovorene sa sobom i kad ono eto nekog da mi sve pomuti , dogodilo se tako više puta tako da ovaj puta želim postupiti odraslo sa tvojim " mi smo se već rastali samo još čekamo na to da krene vlak " znaj jednu stvar stvarno te jako volim, i zaljubljena sam u tebe godinama od kad te znam, ali isto tako mogu živjet sa saznanjem da moja srodna duša postoji tu na zemlji i ja sam je upoznala, znam gdje živi kak izgleda, kako se ljubi, ali ne želim više živjeti u agoniji zvanoj ludilo. |
- 17:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #
15.02.2008., petak
lažni sjaj
|
Stol nase ljubavi zdjela proljeca i zdjela jeseni uz to tihim korakom od mene odlazis ne zelim vjerovat' u to da si me sit Nit o nit se zaplice zlatna zora osvice, prva zora bez tebe u dubok ponor ponirem, al' mu se odupirem za suze nema potrebe Mi smo se vec rastali sapucu zemlja, voda, vatra i zrak mi smo se vec rastali samo jos cekamo na to da krene vlak Sve ovo vrijeme s tobom zvacu ljubavlju pamtit snijegove i svaku pahulju, da znas one rijeci snene, neizgovorene zauvijek presutjet cu p.s. - neznam sumornog li dana i vremena neznam ni sama gdje da se stavim sve je tako sumorno, a imam osjećaj da smo se ja i on rastali ali da jednostavno čekamo da se to izgovori između mene i njega neznam znam samo trenutno da sam izgubljena totalno, no valjda ču se nači negdje u toj cijeloj priči i isplivat ču na površinu.... sama hrabra sretna vesela i opet ona ista stara ja.... |
- 12:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
14.02.2008., četvrtak
dan
|
If you love someone enough set them free. If they come back to you it was meant to be. If they don't, they were never really yours to begin with. - from "Indecent Proposal" - eto baš sam i ja to napravila, jer više se nemogu mučiti, sad ako se vrati znači to je to, a ako ne onda nije ni bio namjenjen za mene.... p.s. - mrzim današnji dan toliko je isfuran da mi je zlo, ali iskreno da Vam kažem nebi se žalila,da me bilo tko netko doživi na ovaj dan.... pusa i Sretno Vam Valentinovo |
- 15:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #
11.02.2008., ponedjeljak
prekrasna pjesma
|
da skupiš sve treptaje zvijezda i odsjaj mjeseca sa svake vode da otkriješ vjetrima gnijezda i vratiš vrijeme kad od nas ode ne bi mi ništa značilo jer sav na svijetu smisao samo u jednoj je stvari da stigne me tvoja misao i korak da mi zaustavi da pretvoriš pustinje u oaze i ledove sjevera otopiš da prođeš neprohodne staze sudbinom upravljat me naučiš ne bi mi ništa značilo jer sav na svijetu smisao samo u jednoj je stvari da stigne me tvoja misao i korak da mi zaustavi p.s. - i smisao mog života samo je u jednoj stvari da stigne me njegova misao i korak mi zaustavi.............. |
- 18:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Ožujak 2009 (2) Prosinac 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (9) Siječanj 2008 (16) Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Smisao života - dio drugi |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||